Influenceri i influenceri
Danas baš svi žele biti influenceri. Normalna je to želja i potreba biti prihvaćen i voljen od svojih bližnjih i društva. Biti priznat. Ništa novo rekli bismo. Ali nekako kada danas gledamo ljude koji se zovu influencerima imamo više razloga da budemo kritični i nezadovoljni nego zadovoljni. Ima dakako ljudi koji su pravi influenceri, koji prenose svoja znanja i vještine, koji rade u sjeni i rade prave stvari, a nisu toliko po medijima i društvenim mrežama niti se o njima puno piše. S druge strane tu su oni neki “instant” influenceri koji u svojoj osnovi nemaju razvijena nikakva posebna znanja niti vještine, a ostvaruju veliki broj pratitelja na društvenim mrežama. No bez obzira što nam se možda danas čini da ovih drugih „instant“ influencera ima više stavit ću svoje vječno ružičaste naočale i reći ću … sve je u redu i sve je točno onako kako treba biti.
Oni koji se smatraju influencerima, a zapravo ne utječu puno na druge odnosno ne rade ništa konkretno da bi doprinijeli bilo kakvom boljitku, ali su popularni i puno su po medijima i to je ok. Jer to je njihov put. Put koji kreće izvana prema unutra. U stvari kada malo razmislimo to je možda čak i teži put … jer teže je živjeti život na način da ovisimo o tome što drugi ljudi misle o nama, jer onda ovisimo o nečem što je izvan nas i u takvoj situaciji svoju moć predajemo drugima u njihove ruke. I tada ovisimo o tome što netko drugi misli i osjeća, a to vrlo često može značiti ne samo pohvalu nego i kritiku. Posljedično se takve osobe mogu osjećati nevoljeno i odbijeno i stalno biti u takvom nekakvom negativnom okruženju i lošem emotivnom stanju.
Svaki čovjek uvijek zna, kada se nađe sam sa sobom na kraju dana, nalazi li se na pravom putu ili ne. Ukoliko osjećamo zadovoljstvo s onim što radimo i kako smo proveli dan naš unutarnji GPS, naše unutrašnje biće pjeva i sve je ok. Ukoliko nakon proživljenog dana osjećamo prazninu, tugu ili depresiju, a zadovoljstvo i sreća nam se čini kao neki nedostižni san vrijeme je da promjenimo neke stvari u životu. Tko zna možda je vrijeme da prestanemo raditi ko’ sivonja i postanemo “instant” infuencer ;)
Svi smo mi influenceri
Ono čega ljudi danas možda nisu svjesni je da smo svi mi influenceri. Pitanje je koliki nam je doseg. Ovisi kakve su nam dnevne navike i s čim se bavimo u životu, ali tokom dana svi mi utječemo jedni na druge pa makar samo skočili do dućana ili do banke i susreli se s par ljudi ili otišli na neko predavanje pred 200 ljudi. Bili u krugu obitelji ili se susretali na poslu s 500tinjak ljudi svaki dan. I to je tako bilo prije, prije interneta, tehnologije, digitalije, društvenih mreža i inih komunikacijskih kanala. Danas ljudi zbog tehnologije imaju širi doseg. Mogu na FB doseći krug prijatelja koji će onda u valovima dalje prenositi informaciju. Ovisi kakva je bila informacija i da li ju je netko smatrao vrijednom prenijeti dalje. U tim slučajevima taj naš doseg ide dalje od našeg kruga poznanika, obitelji, pratitelja. No i prije dok nije bilo takve tehnologije bilo je pravih i „krivih“ influencera. Onih koji su uistinu micali planine i onih koji su samo pričali priče da će ih pomaknuti. Onih koji su pričali priče koje su služile samo da bi se oni osjećali prihvaćeno i voljeno, a ljudi s kojima su se susreli su jednostavno znali da sve što iznose ne drži vodu, nego je to eventualno nešto što bi oni voljeli da jest tako.
I sve je to u redu. Zašto osuđivati one ljude koji se spremaju na skok, kojima treba da pričaju prije nego skoče. Sve je to iskustvo. Iskustvo koje je jednostavno nekom potrebno, a nekome nije. I zato treba imati malo više razumijevanja za one koji se sada uče upotrebljavati tehnologiju. Koji se uče koliko su u stvari moćni i koliki je njihov doseg. Jer primjera je bezbroj – trenutno mi pada na pamet slučaj kada se jedna poznata mlada pjevačica ispričavala jednoj “aplikaciji” jer je zbog neke svoje izjave izazvala napuštanje velikog broja korisnika baš te aplikacije odnosno većine onih koji ju prate na društvenim mrežama – ne ulazim sad u to jeli to bilo opravdano ili nije. Vjerujem da ni ona sama nije očekivala takav rezultat. Takvih je primjera sve više i više. Ljudi se uče. Uče što im tehnologija omogućava i kako to utječe na druge ljude i situacije.
