Unesite nove boje u svoj život

Koliko puta nam se dogodi tijekom dana da se osjetimo zarobljeni? Kao da nam jednostavno nema pomoći!

Ono kad dan nije ni počeo, a od osjećaja težine želiš samo zaklopiti oči i vratiti se u krevet. Praviti se da svijet ne postoji. Da ne moraš otići na posao niti se baviti ičim drugim što je na listi za obavljanje taj dan.

Je li taj osjećaj samo iluzija ili stvarnost?

Pa ako se tako osjećamo onda svakako jest naša stvarnost. Tu je. Zalijepljeno za nas. I nikako da ode. Ponekad se taj osjećaj ne javlja ujutro nego tijekom dana u nekim situacijama… često s istim osobama ili sličnim situacijama.

Stvar je u osvještavanju da koliko god je situacija i osjećaj stvaran toliko je (ako ga pokušate uistinu osjetiti) i iluzoran jer se bazira na nekom našem iskustvu koje smo imali u prošlosti, a u koje smo odlučili povjerovati. To je uvjerenje da tome nečemu jednostavno jest tako i da ne može biti nikako drugačije. Mehanizmi “stvarnosti” i realiteta se stvaraju jednostavno. Dovoljno je samo nekoliko sličnih iskustava gdje se dogodi neka situacija u kojoj mi dođemo do nekog našeg doživljaja/zaključka (misli), pa imamo neku emociju oko toga. I krug se zatvara. Pa nam se ponovi situacija, pa ponovno imamo isti/slični doživljaj (misli i emocije) pa to onda dobiva jaču vibraciju u fizičkom i nakon nekog vremena postaje naše uvjerenje. I onda nam zvoni i postaje dio nas, tipa… “Ja nikako ne mogu naći posao.” “Ja nisam dovoljno dobra/ar.” “Ja uvijek moram brinuti jer ako se ja ne pobrinem oko toga nitko neće.” “Mene svi moji partneri/ice izdaju.” “Svi lažu.” I tako… situacije su brojne, a uvjerenja još brojnija jer moraju potkrijepiti naše prvotne doživljaje. Našu stvarnost.

I to je u redu. U redu je da se osjetimo neshvaćeni i nevoljeni u nekom trenutku. No ono što nije u redu da to uzmemo za ozbiljno. Na način da je to tako i gotovo. Jer se onda ograničavamo našim doživljajem ega. Pa tako vidimo jako puno ljudi oko nas koji plivaju u krivnji. Ili se ne mogu prestati brinuti. I mic po mic život umjesto radošću bude obojen emocijama koje nas drže zarobljenima u osjećajima koji nikako nisu zabavni. Prikuju nas za jedno mjesto iz kojeg nemamo izlaza nego moramo biti tužni, anksiozni u stresu… jer realno je reći ćemo… vidiš da je kriza, da su svi oko nas nezadovoljni, da nije moguće…

Što nam je u stvari moguće?

Ukratko, moguće nam je sve. Samo je potrebna svjesnost da je tome tako. Moguće je doživjeti istu tu situaciju gdje nas netko izdaje u potpuno drugom svjetlu, na potpuno drugačiji  način. No da bi se to dogodilo. I da bi nas ta osoba prestala izdavati ili da bi nas sve osobe u životu prestale izdavati potrebno je osvijestiti tko smo:

“Mi smo božanska svjetlosna bića koja imaju moć kreiranja dobrih stvari.

Radosti i sreće.”

Zvuči pretenciozno, reći ćemo, no tome uistinu jest tako.

Možda nas je ta osoba morala izdati da bi pronašli sebe i prestali se referirati na vanjski svijet i ovisiti o njemu. Možda nas je ta osoba izdala jer je u naš život trebalo doći nešto puno bolje. U svakom slučaju – Sve se uvijek odvija na naše najveće i najuzvišenije dobro, čak i kada toga nismo svjesni.
U ostalom na raspolaganju su nam u svakom trenutku sve kreativne boje i ideje kojih se možemo dosjetiti da promijenimo situaciju koja nam se dogodila i koja nam se opetovano događa. U nama leži moć da se ujutro dižemo lagani i sretni. Da više ne doživljavamo brige i stresove. Da uživamo.

U trenutku kad nas pritisne taj neki osjećaj težine ili “izdaje” ili neke brige i stresa potrebno je zastati. Umiriti se. Prodisati. Dopustiti si da razumijemo sebe, da razumijemo druge jer i oni nose iste zadatke o svjesnosti u sebi. Da uvidimo cjelovitost situacije koja se ponavlja i da odlučimo što je to što bi željeli. Jer u istom trenutku dok znamo što ne želimo, znamo i što želimo.

Osvijestite si to. Probajte se nekako nagovoriti da budete dobro. Baš onako kako želite biti. Da prihvatite tu drugu mogućnost koja će vam dati krila. Krila da izađete iz kaljužice. Moguće je. Samo polako i s pažnjom i ljubavlju sa sobom. Kao i sa situacijama i izazovima koji su ispred vas. Pronađite tu iskru dobroga u svemu. Jer negativno i sjena su tu. Prisutni da nam omoguće rast. Da nam osvijeste što želimo i što ne želimo. I to je baš dobro. Možda ne baš uvijek i najugodnije. No kad spoznamo sjenu onda uvijek imamo mogućnost i moć da odaberemo kakvo svjetlo i boje želimo unijeti u naš život.

A kako će biti ovisi samo o nama samima.

Zagrljaj