Jer iako je sada u mom životu puuuuuuno ljepše i zabavnije i kreativnije nego što je bilo biti dio korporacije. Znam da može biti još lakše i još ljepše i u još više boja. No za nove boje valjalo bi odbaciti i ove preostale okvire kojih se držim. Pa se umaram opslužujući planove i ciljeve koje sam si zadala. A zaboravljam da akcijom, fizičkom akcijom u službi čovjeka možemo puno manje nego da si dopustimo odmor prepuštanje pa čak i zabavu. Jer ne biste vjerovali naše unutrašnje biće i ono Božansko u nama zna naše planove i zna kako da ih ostvarimo na najlakši mogući način. Kad se odmaramo povezujemo se s unutarnjim Sebstvom i čujemo taj Božanski glas koji nam šapće i unosi energiju u nas i mi bivamo inspirirani za akciju i tada nas doseg kroz inspiriranu akciju biva jači. Doseže dalje i dulje. Zvoni onim autentičnim ja. Kada si dopustimo da djelujemo iz inspiracije tada srećemo ljude koje baš trebamo, situacije nam idu na ruku, sve je lakše. Kad vidimo i osjetimo ljude koji se vode tim načinom i energijama odmah ih prepoznajemo. Odmah ih volimo. Zaljubimo se u ono što rade i kako to rade, a da ni sami nemamo poima zašto.